***P O E T I K A***

  Restaurirana Dioklecijanova palača, južni zid prema moru.Prekrasan dojam ostavlja dok prolaziš Rivom, a još bolji svima koji  brodovima uplovljavaju u luku.........Tamnoputi i bijeli muško - ženski mornari s ogromnog američkog nosača aviona zadivljeno su promatrali i snimali ove zidine koje zaslužno blistaju onako kako i zaslužuju : bijelo, moćno i vječno kao da je car Dioklecijan upravo sa svojom Priscom uselio među ove zidova 

Prepričana misao Arthur Schopenhauer iz djela Parerga i Paralipomena . Poznata je kao „dilema bodljikavih prasadi” (njem. Stachelschweingleichnis ). Schopenhauer ju koristi kao metaforu za ljudske odnose : potrebu za blizinom i istodobnu opasnost da se u toj blizini međusobno povrijedimo. Poznata je kao dilema bodljikavih prasadi: kad im je hladno, traže blizinu da se ugriju, ali se pritom bodu svojim bodljama. Tako i ljudi traže jedni druge jer ne podnose samoću, ali u prevelikoj blizini počnu se međusobno povrjeđivati svojim manama, osjetljivostima, očekivanjima i riječima. Nije dobro ni biti predaleko jer tada nastupa hladnoća odnosa. Zato se kroz život učimo pronaći pravu udaljenost — onu na kojoj smo dovoljno blizu da osjetimo toplinu, a dovoljno daleko da se ne ranimo.  Ta mjera nije slučajna, ona je lijepo ponašanje: obzirnost, poštovanje tuđih granica i razumijevanje da svi nosimo svoje bodlje.

  sidin i gledan ove škure od kojih se pitura skida  sama sam jope' pa čujen kako i zidovi dišu s menon i vrata su stara ,drže ih dvi pantane ka i mene uz te i kad bi tila partit od puste samoće svaki bi me korak vratija nazad, tebi u tebi su bura i bonaca  sidro i nevera uteg moj i krila  rana mi i vira da nima ove drače i ovih škura možda bi lakše disala al' bez tebe bila bi i jidna i bidna ka stina gola brez mora 

  Hrvatska je dobila svoju prvu posvećenu djevicu Martu Kranjčec iz Varaždina. Konačno....djevice  Institucija posvećenih djevica, poznata kao  Ordo virginum , jedan je od najstarijih oblika posvećenog života u Katoličkoj Crkvi, koji vuče korijene još iz ranokršćanskog razdoblja, a u suvremenom obliku obnovljen je 1970. godine nakon Drugog vatikanskog koncila, kako se navodi u vatikanskom dokumentu  Ecclesiae Sponsae Imago  (2018.). Riječ je o ženama koje se ne udaju, već svoj život posvećuju Bogu kroz zavjet trajne čistoće. Za razliku od redovnica, ne žive u samostanima, nego ostaju u svakodnevnom životu, odnosno rade, same se uzdržavaju i djeluju unutar svoje zajednice, što proizlazi iz odredbi Zakonika kanonskog prava (kan. 604). U kanonskom smislu, posvećene djevice pripadaju svojoj biskupiji i pod izravnom su odgovornošću biskupa, koji ih i posvećuje u posebnom liturgijskom obredu, navodi se u istim crkvenim dokumentima. Prema podacima koje navode vatikansk...

  Ambijentalno-dijetalno“ , Valentova pjesma    srebri meko sjećanje: vidio sam djevojčicu (i nju su proizvele žlijezde) u bijelim, o Dieu, u čipkastim dokoljenkama srama ona doziva ženu; htio sam silovati njezina ravna prsa – rebra vidljiva – senzualno granje – vitki fluorograf stasa silovao sam je i bila je dobra bila je rezbareno mlijeko mladosti deflorirani užas himen u dronjcima (crveni jogurt) kojom opravdava svoj stav prema pedofiliji smatrajući ga relativno normalnim stavom odraslog čovjeka kojega imaju svi, ali ga skrivaju od društva bojeći se za svoj posao i status. Ova pjesma je objavljena u jednom Koprivničkom glasilu i prošla bi vjerojatno kao dio njegovog obimnog ciklusa da se javnost nije pobunila nakon dobivanja Goranove nagrade za obimno književno djelo Milka Valenta , književnika ove godine, 21.ožujka, nagrađenog od etabliranog žirija , imena važnih u književnom korpusu Hrvata.  Pitanje je tko je pogriješio ?  Na Portalu gdje sam godinama komen...

 ..dosta mi je te obitelji, rekao je dežurni policajac dječjem glasu  koji je javio, da otac tuče majku, a otac je privezao majku uza zid, zalijepio širokom selotejpom usta , vezao i ruke i noge , vrućom žlicom prelazio preko lica, gasio opuške po njoj. Policajac nije mogao znati jer nije shvatio poruku djeteta od 12 godina koje je reklo " dođite brzo " koliki je strah i nemoć u šaptanju mobitelom da bezumni otac to ne čuje. Ipak su došli na poziv susjeda a ne djeteta, jer susjedi nisu mogli izdržati galamu i urlike pa su povjerovali pozivu. Štiti li društvo dovoljno nesretne ? Ne,naravno ,makar se naši sabornici ponosili, jer su u Zakon o kaznenom postupku pred dvije godine uvrsti -femicid !Pošle godine 19 žena je ubijeno, ove godine majka i baka od psihički bolesnog sina , što Zakon o femcidu postoji nikome nije bitno- mislim na one, koje ostaju nasilnici u "sjeni" zakona i društva. Prošli tjedan su djelatnici socijalne skrbi imali " bijeli štrajk"- nitk...

VOLITE li pohani i punjeni kaul ? Isprobala sam ovaj recept s facebooka i oduševila se. Neki kažu, da im kaul teško pada na želudac i ima istine u tome ako se jede kao večernji obrok- kažu nutricionisti. U svakom slučaju, ako je pripremljen " na lešo" uz maslinovo ulje obavezno treba ga pokapati limunom.  Probajte....Dobar tek, ljudovi ! - oko 150 g ribanog parmezana - 3 jaja - oko 5 žlica krušnih mrvica - oko 2 žlice brašna - malo svježeg peršina - sol, papar - po želji malo pikantnijeg začina, npr. mljeveni čili - polutvrda mozzarella za punjenje - ulje PRIPREMA: Kaul razdvojite na manje dijelove pa skuhajte u kipućoj slanoj vodi (listove ne koristite). Dovoljno je da se kuha oko 10 minuta, dok ne omekša. Dobro ocijedite i posušite pa zgnječite vilicom. Pustite da se malo prohladi. Dodajte začine, razmućena jaja, mrvice, sitno sjeckani peršin i sitno naribani parmezan. Dobro sve povežite pa na kraju dodajte i malo brašna. Probajte pa po potrebi dodajte još malo začina. Smje...

svi zakazani koncerti proslavljenog glazbenika u Baltičkim zemljama otkazani su zbog izvedbe pjesme Kalinka zbog teksta pjesme koju Hauser samo svira  a ne pjeva. Van pameti je miješati politiku i umjetnost bilo koje vrste. Ova me zabrana podsjetila na vrijeme o kojemu sam pisala na starom blogu, na studentsko putovanje Rusijom do Vladivostoka gdje smo boravili u hotelu sa svim studentima svijeta , komunicirali na svim mogućim jezicima znali ih manje ili više, slušali glazbu koju god je tko poželio, a mi iz bivše države od Šveđana naučili "pačji ples" ili Letkiss.  Dovoljno se sjetiti , kako je Labuđe jezero bilo skinuto s repertoara svjetskih pozornica jer je Čajkovski postao neprijatelj invazijom Rusije koja još traje istim intezitetom na Ukrajinu.  A toliko dobrih ljudi hoda svijetom i ne pita " ako ne zna što je bilo" Znamo ( po meni ) što ne bi trebalo biti   

 pričam sa sobom poluglasno.....Ne, nisam umobolna nego mi tako dođe dok kartam  Moj muž je tu negdje na kauču i sluša kad kažem ekranu tj osobi s kojom igram: " ma daj ubrzaj bogamu "..onda u chat rubrici stavim......... ..zzzzzzzzzzz to znači među igračima : ne spavaj..."  a kako psujem kočijaški na one, koji pobjede i odmah odu .... ...to neću napisati... Postoje ne fer igrači : odigraju jednu partiju remija, dobiju na hend i odu. Jednostavno, oni su skupili bodove a za nastavak igre nisu zainteresirani....I, kako se onda osjećam, bolje da ne napišem...

evo , ovako "naopako" ka šta izgleda  Riva i kampanel svetoga  Dujma u bonaci Spli'ske rive izgledam ja sama sebi kad prođem neke postove do kojih uspijem se probiti . Nemojte mi zamirit ,nisam loša nego sam nikakva  

  možda je došlo vrijeme kad ljubav treba šutjeti ,sakriti negdje duboko  možda u podrum zaboravljene kuće u koju nitko ne ulazi iščupati je kao trn koji je predugo rastao  spaliti je do tišine ,a pepeo rasuti ili je ostaviti  među stvarima koje se više ne objašnjavaju. sve to, kad ljubav u neljubav prijeđe  ......ali,ostane li sebi svoja ,njegovati je  kao najljepši stručak običnog , poljskog cvijeća  netaknutog ljudskom rukom 

  Zašto smo sebi pa i drugima , čak i onima najbližima --tajna ?  Sva naša tajnovitost leži u psihičkim dramama našeg djetinjstva koje ne želimo ili ne smijemo otvarati zbog sebe i svijeta koji sudi po svojim mjerilima . Pokušamo li analizirati sebe moramo doći do samog dna kako bi se oslobodili svih pritisaka iz djetinjstva.  Ali to „dno” nije hladna činjenica, niti puki skup uspomena koje treba racionalno složiti kao slagalicu. To je prostor gde se činjenice prepliću sa osjećajima koje tada nismo mogli razumjeti, niti podnijeti. Dijete ne pamti događaj kao dio svoje prošlosti  – ono pamti što ga je boljelo, tko ga je omalovažavao, čiju nježnost je osjetilo kao i surovosti doma ili škole koju je osjetilo.  Kad odrastemo, a da pri tome nismo  "otključali " taj svoj dio , oslobodili i racionalizirali sve te traume iz djetinjstva ostajemo kao odrasla osoba s dušom usamljenog ili napaćenog djeteta , osjetljivi na druge, sretne ljude i njihove sretnije sud...

 

  postoje ljudi koji ne zaključavaju vrata , plemeniti jer znaju da njihovi snovi uvijek mogu slobodno ući i izaći  ( možda ipak češće izlaze. ..) Obično su  sretni, jer oni koji dolaze uđu bez kucanja i straha Možda...ni jedno ni drugo nego zaborave na ključeve i bravu  noseći sebe kao sobu, kovčeg, ili tihi stan.  Ali, Čovjek zanemari vrijeme koje vrije  koje nas zaboravlja, ostavlja praznine očekivanih dolazaka neostvarenih susreta kroz vrata bez ključa  koja i dalje ostaju otvorena  ma koliko u nama vladala pustoš i  osama