TRAŽEĆI NEŠTO
kiša je, tmurno nebo jesenjeg beznađa sa šalicom već ohlađene kave gledam raskršće rijetke prolaznike i parajuće zvukove kola hitne pomoći ( život između dvije bolnice je stresan : uvijek poželim .požurite ljudi ) bježim pogledom dalje dok stojim na mjestu okovana lancima beznađa navika to, što u sebi šapnem : život je to jebiga nije psovka , nije ni utjeha komad je gorčine koja ostaje i kad se maknem od stakla i kad je kava hladna popijena