***P O E T I K A***

  U petak sam znala, da se obitelj ( veći dio ) skuplja u nedjelju za ručkom, ali nisam znala, da u subotu zbog državnog praznika baš ništa neće raditi . Jutros, u nedjelju baš ništa nije radilo osim pekarnice u krugu KBC-a. Ne da sam bila razočarana sobom i svojim neznanje o vezanim neradnim danima, nego bijesna a o bijesu pisati neću.  Izvadili smo iz frizera sve što se meso zove , povrća sam imala , kruh svježi je jedini bingo danas  tako da je ručak bio ipak sjajna improvizacija sa svim dodacima nekoliko salata uz trti vrste pečenog različitog mesa. Dan polusunčan s maestralom i izdržalo se nekako . Perilicu suđa nemam tako da znate....vikendica je selo tako da boravimo u nekom prošlom vremenu kada su ruke bile vrijedni dio žene. Ok ? Slike su mi bez veze : raskošna bugenvilija je napravila tepih ispred balkona , takoma cvijet u grozdovima prekrasan, male pomice rastu kako mogu , a na zadnjoj slici su mladi, neprskani listovi vinove loze koje sam nabrala da napravim g...

žž  

 POVEĆATI sliku rukom ili nogom PIOVEĆATI SLIKU POD OBAVEZNO   

  danas sam nikakve volje : ubijalo me štošta, pogodilo baš i nije i zato ova slikica da se vratim  u  normalu  Help me !

  Nema ničeg goreg od toga nego dijeliti informacije koje su ti povjerene, jer to može u potpunosti uništiti odnose i dovesti do gubitka poštovanja. Zaključak je jasan: iskrenost je ključ, ali samo kada je odgovorna.  Dijeljenje onoga što je zaista bitno za zdrav odnos, poštujući granice privatnosti, može učiniti tvoje veze jačima. Kroz selektivno dijeljenje informacija i zaštitu svoje privatnosti, gradiš temelje zdravih odnosa. Razumijevanje kada treba da dijeliš i kada da zadržiš, ključni je element u očuvanju osobne sigurnosti, samopoštovanja i emocionalne stabilnosti. Zdrav odnos ne znači totalnu izloženost, već sposobnost da zadržiš poštovanje prema sebi i drugima. Istina je, da smo svi ponekad skloni i da nam je potrebno podijeliti nešto o sebi, svojim problemima nekome, koga smatramo bliskim iz bilo kojeg razloga : osjećaj samoće i napuštenosti se smanjuje u nama i to je veliko olakšanje daleko ugodnije nego glumatati i izmišljati sreću koju nemamo.

  andersen 2.0 ona nije ona djevojčica sa žigicama ona ne mora zamišljati ona je napokon pronašla umjesto hladnoće toplinu umjesto samoće pripadanje umjesto gladi obilje umjesto zanemarenosti voljenost umjesto maštanja o sreći stvarnu sreću umjesto beznađa sigurnost umjesto kratkih bljeskova trajnu svjetlost ona netremice gleda zaslon mobitela. __od današnjih objava izabrala sam baš ovu : svijet je promijenio sliku života djetinjstva s druženjem do djetinjstva pa i života u kojemu je mobitel sa svim blagodatima prozor onog nedostižnog, ponekad i opasnog svijeta. I djeci i nama odraslima koji i obiteljsku komunikaciju svodimo na najnužnije , da nam " ne promakne netko ili nešto" - ni važno ni značajno našem životu ___

  S pedeset godina nemaš vremena blejati . Vrijeme se mjeri.  Moj ručni sat s kojim sam povezan pokazuje otkucaje srca u minuti i broj kalorija koje potrošim dok hodam.  U ovom trenutku mogu vam kazati koliko sam koraka jutros napravio.  Svjetska zdravstvena organizacija preporuča 10 000 koraka dnevno, a ja sam tek na 6.135 i već sam kriv - moja "mladost " Nešto sam uspio izgubiti  i to nešto zove se  moja - mladost  U našem ni po čemu posebnom dobu  samo smrt može da te uzdrma  Frederic Beigbeder : život bez kraja 

  K Kažeš: manje FACE, više BOOK. Istina ne peče zato što je okrutna, nego zato što je banalna: dok listamo tuđe živote, vlastiti nam prolazi bez svjedoka. Nestajemo sitno, u obrocima pažnje koje poklanjamo svima osim sebi. Tvoja četvorka — Svakoga, Nekoga, Bilo koga i Nikoga — danas ima zajedničko prezime: User. Svatko je uvjeren da je Netko jer ima profil i mišljenje. Bilo tko može biti moralni autoritet iz zaklona ekrana. Nekoga se uvijek može prozvati, označiti, optužiti, bez rizika da ćeš morati išta učiniti. A kad dođe trenutak koji traži prisutnost, odluku, odgovornost, pojavljuje se samo Nitko. Jedini koji u tom času nije bio zauzet skrolanjem. Nazvali smo to napretkom. Od kotača smo stigli do miša, ali smo usput zaboravili kako se drže uzde i kamo se uopće ide. PS: jedna misao preformulirana u svakdašnji trenutak 

  Nedjelja pri kraju. Boravak  u vikendici  Ručak punjene paprike i pire . UŽASNUTA sam s ovim postom slovima, slikama , neredu,sve je SHITT

nema veze s našim bivšim Grunfom, ali objava je ludilo  Ne morate komentirati iako sloboda medija i govora postoji u Hrvatskoj   

  Nezadovoljna sam ( reći ćete koga briga ) znam , nije ovo što imamo i gdje smo svi priželjkivali : neki su očito zadovoljni vidim po načinu kako komuniciraju oni rijetki s velike liste na blogu @Vjetra - pogledajte koliko ih je pro forma prijavljenih a pišu tek nekolicina.  Napravit' ću pauzu - neću pisati , tek poneki smisleni komentar na smisleni tekst ću ostavljati Pozdravljam vas 

  Miloš Crnjanski - Dnevnik o Čarnojeviću ... U to doba se igrao tango, a mi, Banaćani nosili smo svilene čarape. Dâ, nije više đački život kao nekada u Hajdelbergu; ne, bilo nas je svakojakih. Dani su prolazili. Učio sam. Sjedio sam najviše tamo, gdje se govorilo o pokretima čitavih slojeva bijednih i oduševljenih. To sam volio. Tu rumenu krv prosutu po ulicama.  Sjedili smo ja i nekoliko Poljaka i Židova i slušali smo "istoriju ruske duše" ; ona je dolazila kao grdna magla sa Istoka. I znao sam, da mora doći neka grdna oluja, koja će raznijeti taj učmali život bez srži i bez bola. Knjige, čitava brda knjiga ležala su kojekuda po sobi; vani je bilo kobno proljeće o kojem još nitko slutio nije šta donosi. A mi smo nosili svilene čarape i cijele dane provodili po ulici i kavanama. Htjeli smo da spasimo svijet – mi, slavenski đaci. Ko zna?  Možda će jednom sve nestati u umjetnosti, koja neće reći ni šta hoće, ni šta znači ono što kaže. Možda će nestati govor, i pisanje, i o...

  svibanj miriše na ljubav i stare knjige  miriše na prazne kolodvore s kojih su otišli vlakovi jugu  svibanj skuplja glasove u meni koje sam ranim proljećem potisnula u strahu od puknuća svibanj je u žutoj boji sunca i van Gogovih suncokreta  svibanj je mjesec žena zarobljenih u svojim životnim ulogama  kao Petracina Laura pred crkvom  kao Laura Lenbach između ljubavnika i supruga  ili Ema Bovari na rubu smrti zbog bijega od života Oni s "ticalima" polako se uče otpuštanju opruga do ljeta  jer, ljeta su golišava, razuzdana, morska, neopterećena  ljubav treba samo lokaciju , bez dozvole Odakle dolazimo ? Tko smo uopće ? Kuda zapravo idemo ?  Nee, nećemo o tome

 t e s t i n g

na današnji dan 8.svibnja, Vladimir Nazor " moj prvi predsjednik " kako piše prof Visković a ja mu vjerujem uvijek , ušao je u oslobođeni Zagreb. Grad, oslobođen od fašizma unatoč desničarima koji tvrde, da je tog dana Zagreb bio OKUPIRAN od partizana i antifašizma.    Čestitam Zagrepčanima na ovom portalu praznik njihova i našeg glavnog grada.                                       S F -S N 

  pogledaj  ovaj osvijetljen prozor  uvijek me uzbuđuju ta svjetla u noći  Možda rađa neka žena, , možda je netko na umoru ? ili neki siromašni student čita Marksa ? O, kako je svijet tajanstven ! samo površni ljudi to ne vide  Ernesto Sabato  ......i mene : jako volim osvjetljene prozore jer uvijek dokazuju, da još uvijek netko negdje diše... ..

  AUTOR nedavno umrli "veliki čovik" mojega grada Mario Vujević Tko ti je otac  Tko ti je dao ime  Zašto si SAFET a ne ŠIME .......Moja kćeri  ponašaj se pravo  Nađi našeg MATU nemoj da bude SAVO  Što će reći ljudi, sramota da nas pomete Pitat će te svi jel' naše ili njegovo dijete Koje je nacije jež ili gnjurac  Sve nacionaliste šaljem u kurac 

  Osvrt na Jergovićev tekst o romanu Danila Kiš ;Grobnica za Borisa Davidovića Danilo Kiš Židov, Srbin, kozmopolit, intelektualac bez granica , jedan je od najvjerodostojanstvenih svjedoka 20.stoljeća u ovom velebnom djelu o STAVU čovjeka -izriče misao koja i danas zvuči kao vodilja ne samo ondašnjeg vremena nego i našeg trenutka, da istina biva smrt povijesti ( ako je izričemo, govorimo ili napišemo ) Temeljna ideja romana jest da totalitarni sustavi ne ubijaju samo ljude nego i njihova sjećanja. Smrt likova često je popraćena brisanjem tragova njihova postojanja, prepravljanjem biografija i stvaranjem lažnih narativa. U tom smislu, Kišov tekst postaje svojevrsna “grobnica” — mjesto gdje književnost postaje utočište memorije i dostojanstva onih koje je povijest izbrisala. Ovaj roman o kojem Jergović piše ( ovo je komentar s njegove stranice na Fb) stoga nije samo povijesni roman o staljinizmu, nego univerzalna priča o sudbini pojedinca u sukobu s ideologijom. Kiš pokazuje kako rev...

  zapis o zamjenama   na kukavičku šutnju mladog svijeta i sramotnu tišinu upućenih, spustit ću nostalgični duh touring bendova; sound starih stvari hladi usijanu zbilju koja reže moje srce, stvara čir zabrinutosti. cringe reklame - osobito onu s k. alles,                                                                  namještenoj, neprivlačnoj milf granny, jalove radove novinara, bez uporišta u demoskopijama, mijenjat ću medijskim spinerima,                                                                            konkubinama, eskort djevojkama, gangsterskim filmom the maltese falcon, u kojem starom arhaičnom mafijašu mlada p...