PAS I O PSIMA



moj pas zvan Bleki bio je kovrčava, srednja pudla čistog roda i poroda iz Makarske 
Govorili vi što hoćete bio je najvoljeniji, četvrti i zadnji pas kojega sam "odgajala " 
Uz djecu, naravno. Pas sam odabire gazdu : moj je odabrao mojeg supruga , a ja sam bila, štono bi rekli, glavna pomoćna radna snaga kojoj je Bleki privržen kad Gazde nema. A njega bogme zbog dežurstava i nje bilo po vjetrovitim, kišnim noćima kad god bi Blekija proljevasta stolica vukla van. 
Sad ga više nema . Već četiri godine . Nakupile se bolesti ljudske , jedanaest godina , i ma koliko mažen i voljen morali smo ga uspavati za njegovo dobro. Zbog nas smo ga održavali , iz obične, sebične ljubavi. 
PS.
Namjerno stavljam šaljivu pseću sliku jer je tekst tužan, ja tužna dok pišem , jer na današnji dan 
nas je napustio. Mi njega nismo !!

 

Primjedbe

  1. Imam ja i slike , ali nisam namjerno stavila....

    OdgovoriIzbriši
  2. Lijepi pravi "pasji" /mislim pod tim samo superlativ/ posi.
    Sjećanje na jednog Blekija.
    Blekiji dolaze i odlaze iz naših života. Uvijek ih se sjećamo. Odaberu jednog "vođu čopora"
    ali je cijela obitelj "njegova" obitelj.
    I ja sam u Lahoreu od susjeda, engleske obitelji prije njihovog povratka u Englesku, dobila jednog Blekija.
    Bio je crni španijel. Englezi zbog višemjesečne karantene ostavljaju svoje ljubimce.
    Pas je bio jako žalostan i razbolio se.

    OdgovoriIzbriši
  3. Ljubimci su članovi naših obitelji, kad odu jednako boli i ostaju dugo u našim sjećanjima. U mom životu je prošlo dosta životinja od mačaka, hrčaka, pasa, papiga, sad trenutno imam mačka, rekla sam neću više, al našla ga u groznom stanju, izliječila ga i tako je ostao.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ti si sličnog ponašanja kao i moj sin : našao je malog, ničijeg mačka , doveo ga sebi i kad dođe s posla, on ga čeka na stepenicama .Prvo dade njemu jesti. <ogromna privrženoost. I kroz našu kuću prošli su kanarinci i papige.ne brini.imala sam posla oko čišćenja

      Izbriši
  4. Poznata mi pasja ljubav, ja sam pasja mama mojoj mopski koji ide prema 12 godini, a mislim da je zadnji pas kod mene.
    Danas sam jo vozila veterinaru zbog boli desne šapice, dobila injekciju proti boli i tablete, ako neče biti bolje za 10 dana ide da napravijo dineMR...vidjet čemo, tu so godine kaže doktor:((
    Ljepo je imat pasa ali boliii kad jednom odu, poznato mi kao Tebi.

    OdgovoriIzbriši
  5. teško je kad nam ode kućni ljubimac koj ije kao član obitelji. Imao sam pudla koji je doživi oskoro 14 g.

    OdgovoriIzbriši
  6. Eh da, "ovo je tužna priča i tužan konac ima...", borimo se, sigurno jako sebično, preteška tema za brze komentare, a ove dane baš nisam od vremena...Lijep post!

    OdgovoriIzbriši
  7. Bio je krasan pas, i ja se svaki dan sjetim mog dojčera Bossa, i on sada čuva ovce na nebeskim livadama.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar