***P O E T I K A***

Lutam svodom što tamom nas krili, život sve je duži, a ljubav sve kraća. Putokaz u zviježđu šapće gdje smo bili. Među sjenama stojim uspravno i sama — usamljenost je jedina moja vertikala.

  ' Ko o čemu , ja o Splitu , ne o gradu nego imenu grada.  Ime grada povezano je s mediteranskom biljkom  brnistrom ( i ja je imam u vrtu veliki grm ) ,a ime brnistra je kažu nastalo od grčke riječi Aspalathos što je izvorni naziv za biljku mirisnih žutih cvjetova - brnistra ili žuka Mnogo prije nego li je car Dioklecijan sagradio svoju palaču , na ovom su prostoru grčki doseljenici s otoka Visa  ( Issa ) utemeljili trgovačko naselje . Predaja kaže, da su to naselje ( današnji Split ) nazvali po brnistri , jer je cijelo područje uključujući i Marjan bilo pokriveno tim mirisnim, žutim cvjetovima Tijekom stoljeća ime se mijenjalo, pa su Rimljani  prilagodili prvotni grčki naziv u Aspalatum ili češće Spalatum, sve do pojave talijanskog naziva Spalato . Lokalno stanovništvo Dalmatinci su tih davnih vremena nazvali ga Spljet , a naposljetku i SPLIT , kada je gradsko vijeće 1909 donijelo službenu odluku , da ime grada bude SPLIT. 

  ...ima dana , kad te dan neće  kao danas, vjetrovit i sumoran , hladan ,bezbojan i apatičan. U Velikom tjednu ovi s tv-a najavljuju skupe i jeftine "košarice-tako ih zovu , inflaciju od 4.7% a meni se neće jurcati po velikim centrima koji su po Splitu raspršeni i daleko tako da sutra nema bakalara za dvoje : naručit ću preko Wolta nešto prikladno , jer, vjerovali ili ne, u ove tri ribarnice u kvartu ni ribe danas nije bilo. Osim one iz uzgoja  Ja sam u leru i zato stavljam slikice sa svog balkona. Bar malo boja u ovom sivom danu 

  Suvremeni čovjek hoda kroz mnoštvo kao kroz maglu. Okružen glasovima, a gladan glasa. Dodirnut ramenima prolaznika, a netaknut u duši. On je naučio da govori, a zaboravio da kaže. Naučio je da sluša, a da nikog ne čuje. Njegovi razgovori su mostovi od papira — prelaze se lako, ali nikuda ne vode. Boji se blizine koja razotkriva, i samoće koja ga razgolićuje. Zato bira sredinu: dovoljno ljudi da ne bude sam, dovoljno površine da ne bude viđen. U toj tihoj trgovini prisutnošću, on svakog dana potpisuje isti ugovor: da ostane nedodirnut, a da ne izgleda napušten. I tako nastaje čudo našeg doba — čovjek koji je uvijek među drugima, a nikada ni sa kim.

  Restaurirana Dioklecijanova palača, južni zid prema moru.Prekrasan dojam ostavlja dok prolaziš Rivom, a još bolji svima koji  brodovima uplovljavaju u luku.........Tamnoputi i bijeli muško - ženski mornari s ogromnog američkog nosača aviona zadivljeno su promatrali i snimali ove zidine koje zaslužno blistaju onako kako i zaslužuju : bijelo, moćno i vječno kao da je car Dioklecijan upravo sa svojom Priscom uselio među ove zidova 

Prepričana misao Arthur Schopenhauer iz djela Parerga i Paralipomena . Poznata je kao „dilema bodljikavih prasadi” (njem. Stachelschweingleichnis ). Schopenhauer ju koristi kao metaforu za ljudske odnose : potrebu za blizinom i istodobnu opasnost da se u toj blizini međusobno povrijedimo. Poznata je kao dilema bodljikavih prasadi: kad im je hladno, traže blizinu da se ugriju, ali se pritom bodu svojim bodljama. Tako i ljudi traže jedni druge jer ne podnose samoću, ali u prevelikoj blizini počnu se međusobno povrjeđivati svojim manama, osjetljivostima, očekivanjima i riječima. Nije dobro ni biti predaleko jer tada nastupa hladnoća odnosa. Zato se kroz život učimo pronaći pravu udaljenost — onu na kojoj smo dovoljno blizu da osjetimo toplinu, a dovoljno daleko da se ne ranimo.  Ta mjera nije slučajna, ona je lijepo ponašanje: obzirnost, poštovanje tuđih granica i razumijevanje da svi nosimo svoje bodlje.