USAMLJENOST kao stil života
- Dohvati vezu
- X
- e-pošta
- Druge aplikacije
Suvremeni čovjek hoda kroz mnoštvo kao kroz maglu.
Okružen glasovima, a gladan glasa.
Dodirnut ramenima prolaznika, a netaknut u duši.
On je naučio da govori, a zaboravio da kaže.
Naučio je da sluša, a da nikog ne čuje.
Njegovi razgovori su mostovi od papira —
prelaze se lako, ali nikuda ne vode.
Boji se blizine koja razotkriva,
i samoće koja ga razgolićuje.
Zato bira sredinu:
dovoljno ljudi da ne bude sam,
dovoljno površine da ne bude viđen.
U toj tihoj trgovini prisutnošću,
on svakog dana potpisuje isti ugovor:
da ostane nedodirnut,
a da ne izgleda napušten.
I tako nastaje čudo našeg doba —
čovjek koji je uvijek među drugima,
a nikada ni sa kim.
- Dohvati vezu
- X
- e-pošta
- Druge aplikacije

Uz finale PARLAONICE
OdgovoriIzbrišiBome jako dobro si opisala današnjeg čovjeka.
OdgovoriIzbrišiNa žalost, baš je nekako tako...
Hvala ti !
IzbrišiSound of silence! Danas mene blog izludio...
OdgovoriIzbrišiTvoja ljestvica je visoko podignuta .moja bogme prizemna
OdgovoriIzbrišiOdlično. A sad tekst o punini i zahvalnosti za blagodati topline, doma, kompjutera, prijatelja itsl. koje imaš. Grlim!
OdgovoriIzbrišiI ja tebe
IzbrišiDobar opis, čovjek koji tako živi, traži sebe
OdgovoriIzbrišinažalost, surova istina, sve je više takvih...
OdgovoriIzbrišiidem ulicom, gledam, vidim, čekam oči s kojima će se moje sresti...
sve je više onih koji gledaju u pod ....otužno, baš....lp
Svi smo mi osamljeni, da nebi bili, nebi ni pisali tu ali znamo živjeti opet sa svoju samoću
OdgovoriIzbrišiKaže narrod u Primorju: Bolje sam, nego loše kompanjan.
OdgovoriIzbriši