poetika

neee........slika je slika : neobično velika knjiga koja glumi ležaj! Cijeli veliki krevet za jednu osobu . Ima i jastuk i obje ruke podvučene kao potporanj za san.  San bez snova - ako je moguće, jer snovi su ionako nešto iz svijesti u podsvijest , nešto iz stvarnog u netvarno zbog čega ih je bolje ne imati.  Kao ja, recimo : spavam u komadu noći bez snova . I budim se bez sjećanja na noć i bez razmišljanja mudrog, frojdovskog - " što je to skriveno u javi izašlo javno u snu "  Odavno sam razlučila dnevnu iluziju o boljemu i ne sanjanje ičeg od očekivanog. Manje ljutnje na dan i ljude koji ga koriste u mojem prisustvu. Vrlo često zadovoljniji od mene sobom , a takvi nikad ne prodiru kroz svoje pore da bi se analizirali griješe li mišlju, riječju ili propustom. Što ja radim ( tu sam iskrena u šutnji ) i vrlo kritična prema seebi bez opravdanja.  Dovoljno da na ispovijed ne moram jer sam svoj kritičar i ispovjednik makar vi mislili sasvim suprotno. Vi griješite  ...

    dani su mi poput kotrljajućeg kamenja i to one hrpe koja počne s vrha, uz tutanj se spušta bez mogućnosti izmicanja, zaguše te prašinom , otežaju disanje a oči ne vide ništa : pregust je prašnjavi zrak da bi se kroz njega gledalo. znam da i drugima se događaju zaglušujući, kamenjarski dani ali ne mogu si pomoći uspoređujući se s drugima : nemoćna sam do srama kojega osjećam kad me netko pita,,,,a kako si ti ? nije pristojno žaliti se , one najbliže čak i opteretiti ako su empatični , ne govoriti kao da opominjem sudbinu jer je to bez veze - u principu kad promislim, malo ljudi obraća pozornost na druge tako da je šutnja u sebi jedino rješenje. PS: nije, greška...........ovo mjesto dovoljno prostrano za dušu je drugo rješenje

 gle mene nakon toliko godina pronađem komadić sebe nepoznatu u ovom sijelu virtuale. zapravo i nebitno je, jer je pronalazak moje sebi jedna usputna putanja na koju sam slučajno dospjela i od koje daje ni nemam putokaza ova kotrljajuća stvarnost je primjerno neprimjerena i nedostatna razumskim bilješkama : trudili se mi ili ne, shitt hapens every day Kakav naslov staviti nečemu u čemu ne postoji ni postojanje, ni iluzija a bogami ni nada ?