Mjesto za ispovijed

-

 


  dani su mi poput kotrljajućeg kamenja i to one hrpe koja počne s vrha, uz tutanj se spušta bez mogućnosti izmicanja, zaguše te prašinom , otežaju disanje a oči ne vide ništa : pregust je prašnjavi zrak da bi se kroz njega gledalo.

znam da i drugima se događaju zaglušujući, kamenjarski dani ali ne mogu si pomoći uspoređujući se s drugima : nemoćna sam do srama kojega osjećam kad me netko pita,,,,a kako si ti ?

nije pristojno žaliti se , one najbliže čak i opteretiti ako su empatični , ne govoriti kao da opominjem sudbinu jer je to bez veze - u principu kad promislim, malo ljudi obraća pozornost na druge tako da je šutnja u sebi jedino rješenje.


PS: nije, greška...........ovo mjesto dovoljno prostrano za dušu je drugo rješenje

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

i tako krene kad mora

-
Slika
...i eto,novi post na ovom portalu je zapravo dnevni zapis tako ga shvaćam, tako pišem i bez ikakve povratne informacije  čak razmišljam, je li nastaviti usputno, promišljeno ili ono ...slučajno...tek da se zabilježi datum i vrijeme   da bijah ovdje, u prvom danu 2021. ne očekujući ništa a ostavljajući svašta u jučer, i to zauvijek. možda je i dobro što sam sama : mrzim one "špijunke" na ulaznim vratima kroz koje su oni ispred predimenzionirani, nenormalni  čak i da buket ruža nose u rukama ovdje sam skrivena od mnoštva, a jesam li i od tudjeg pogleda ?
Pročitajte više

ispod oblutka dan

-
Slika
u jednom od onih dana u kojima je sve moguće sakrila se, pod oblutkom izbačenim iz mora, jedna želja..... neznatna, skrivena, a postojana , nemušta izvan nje sam ja skrivena od svega, tišinom ovita, najsama - rekla bih smjelo - i ne bih pogriješila. umorilo se more, usamio se oblutak, skoro da je krutost svoju istisnuo ne bi li želja ugledala sunčani dan jedan od onih, u kojemu je sve mogući kao biti a ne postojati opet nešto slično meni..........
Pročitajte više

SNOVI BEZ POKRIĆA

-
Slika
neee........slika je slika : neobično velika knjiga koja glumi ležaj! Cijeli veliki krevet za jednu osobu . Ima i jastuk i obje ruke podvučene kao potporanj za san.  San bez snova - ako je moguće, jer snovi su ionako nešto iz svijesti u podsvijest , nešto iz stvarnog u netvarno zbog čega ih je bolje ne imati.  Kao ja, recimo : spavam u komadu noći bez snova . I budim se bez sjećanja na noć i bez razmišljanja mudrog, frojdovskog - " što je to skriveno u javi izašlo javno u snu "  Odavno sam razlučila dnevnu iluziju o boljemu i ne sanjanje ičeg od očekivanog. Manje ljutnje na dan i ljude koji ga koriste u mojem prisustvu. Vrlo često zadovoljniji od mene sobom , a takvi nikad ne prodiru kroz svoje pore da bi se analizirali griješe li mišlju, riječju ili propustom. Što ja radim ( tu sam iskrena u šutnji ) i vrlo kritična prema seebi bez opravdanja.  Dovoljno da na ispovijed ne moram jer sam svoj kritičar i ispovjednik makar vi mislili sasvim suprotno. Vi griješite  ...
Pročitajte više