USAMLJENOST kao stil života
Suvremeni čovjek hoda kroz mnoštvo kao kroz maglu. Okružen glasovima, a gladan glasa. Dodirnut ramenima prolaznika, a netaknut u duši. On je naučio da govori, a zaboravio da kaže. Naučio je da sluša, a da nikog ne čuje. Njegovi razgovori su mostovi od papira — prelaze se lako, ali nikuda ne vode. Boji se blizine koja razotkriva, i samoće koja ga razgolićuje. Zato bira sredinu: dovoljno ljudi da ne bude sam, dovoljno površine da ne bude viđen. U toj tihoj trgovini prisutnošću, on svakog dana potpisuje isti ugovor: da ostane nedodirnut, a da ne izgleda napušten. I tako nastaje čudo našeg doba — čovjek koji je uvijek među drugima, a nikada ni sa kim.