A JE TO....

-

 pričam sa sobom poluglasno.....Ne, nisam umobolna nego mi tako dođe dok kartam 

Moj muž je tu negdje na kauču i sluša kad kažem ekranu tj osobi s kojom igram: " ma daj ubrzaj bogamu "..onda u chat rubrici stavim...........zzzzzzzzzzz to znači među igračima : ne spavaj..." 

a kako psujem kočijaški na one, koji pobjede i odmah odu .......to neću napisati...

Postoje ne fer igrači : odigraju jednu partiju remija, dobiju na hend i odu. Jednostavno, oni su skupili bodove a za nastavak igre nisu zainteresirani....I, kako se onda osjećam, bolje da ne napišem...

Primjedbe

  1. POETIKA23. ožujka 2026. u 10:09

    Ovo je test fonta....i mislim da je sve u redu..........Hvala na pomoći

    OdgovoriIzbriši
  2. teuta23. ožujka 2026. u 10:17

    Ok, ja ću se osvrnuti samo na font jer pretpostavljam da si post pisala samo zbog toga da se vidi taj font. Meni je sasvim ok iako ja ne bih boldala ovaj font. Čitljiv je i velićina je ok. Bitno da se tebi dopada...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. POETIKA23. ožujka 2026. u 10:20

      Imaš pravo-.---bez boldanja je vidljiv ......Poslušam te

      Izbriši
  3. nachtfresser23. ožujka 2026. u 11:43

    Dok sam igrao šah na netu kad bih sretno dobio, ne bih ni ja riskirao poraz od jakog protivnika ;) Dobar je font.

    OdgovoriIzbriši
  4. Kejtoo23. ožujka 2026. u 12:03

    Dobro se vidi, dobra je veličina fonta, slažem se s Teutom, ne treba čak ni bold

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

BONACA U PORTU

-
Slika
evo , ovako "naopako" ka šta izgleda  Riva i kampanel svetoga  Dujma u bonaci Spli'ske rive izgledam ja sama sebi kad prođem neke postove do kojih uspijem se probiti . Nemojte mi zamirit ,nisam loša nego sam nikakva  
Read more »

POZNAJEMO LI SVOJA DJETINJSTVA

-
Slika
  Zašto smo sebi pa i drugima , čak i onima najbližima --tajna ?  Sva naša tajnovitost leži u psihičkim dramama našeg djetinjstva koje ne želimo ili ne smijemo otvarati zbog sebe i svijeta koji sudi po svojim mjerilima . Pokušamo li analizirati sebe moramo doći do samog dna kako bi se oslobodili svih pritisaka iz djetinjstva.  Ali to „dno” nije hladna činjenica, niti puki skup uspomena koje treba racionalno složiti kao slagalicu. To je prostor gde se činjenice prepliću sa osjećajima koje tada nismo mogli razumjeti, niti podnijeti. Dijete ne pamti događaj kao dio svoje prošlosti  – ono pamti što ga je boljelo, tko ga je omalovažavao, čiju nježnost je osjetilo kao i surovosti doma ili škole koju je osjetilo.  Kad odrastemo, a da pri tome nismo  "otključali " taj svoj dio , oslobodili i racionalizirali sve te traume iz djetinjstva ostajemo kao odrasla osoba s dušom usamljenog ili napaćenog djeteta , osjetljivi na druge, sretne ljude i njihove sretnije sud...
Read more »