KAD PROMISLIN KAKO MI JE

-

 



sidin i gledan ove škure od kojih se pitura skida 
sama sam jope' pa čujen kako i zidovi dišu s menon
i vrata su stara ,drže ih dvi pantane ka i mene uz te
i kad bi tila partit od puste samoće
svaki bi me korak vratija nazad, tebi
u tebi su bura i bonaca 
sidro i nevera

uteg moj i krila 
rana mi i vira
da nima ove drače i ovih škura možda bi lakše disala
al' bez tebe bila bi i jidna i bidna
ka stina gola
brez mora 

Primjedbe

  1. POETIKA29. ožujka 2026. u 10:00

    evo malo dalmatinske usamljenosti....

    OdgovoriIzbriši
  2. Modrina Neba29. ožujka 2026. u 10:10

    i ja u samoći ali to znači da smo u najboljem društvu...Ugodno ti cvetno nedjeljo želim dalje

    OdgovoriIzbriši
  3. nachtfresser29. ožujka 2026. u 10:32

    Baš lijepo, podsjetilo me na meni jednu od najdražih ljubavnih pjesama Ericha Frieda "Nur nicht" (Samo ne) u kojoj poantira:
    Život bi bio tisuću puta jednostavniji
    Da te nisam sreo
    Samo što to ne bi bio
    Moj život.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. POETIKA29. ožujka 2026. u 12:11

      ova ti je napomena sukladna svim životnim zbiljama

      Izbriši
  4. Kejtoo29. ožujka 2026. u 11:29

    Samoća je nekad dobra ako se u njoj ne osjećaš samotno, kako Modrina kaže, u najboljem ste društvu pa nema ni razloga da bude samotno, to je vrijeme najbolje za kreativu

    OdgovoriIzbriši
  5. Stella Maris - Floramy29. ožujka 2026. u 12:30

    Mnogo simbolike ima u ovim škurima...pričaju priču...treba je pročitati između redova...lp

    OdgovoriIzbriši
  6. teuta29. ožujka 2026. u 14:20

    Koliko god je potrebna ponekad i samoća, ova mu zvuči nekako sumorno i otužno...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. POETIKA29. ožujka 2026. u 14:25

      tako ti je u Dalmaciji, u kamenim kućama, sumoran život.....nemoš drukčije

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

BONACA U PORTU

-
Slika
evo , ovako "naopako" ka šta izgleda  Riva i kampanel svetoga  Dujma u bonaci Spli'ske rive izgledam ja sama sebi kad prođem neke postove do kojih uspijem se probiti . Nemojte mi zamirit ,nisam loša nego sam nikakva  
Read more »

POZNAJEMO LI SVOJA DJETINJSTVA

-
Slika
  Zašto smo sebi pa i drugima , čak i onima najbližima --tajna ?  Sva naša tajnovitost leži u psihičkim dramama našeg djetinjstva koje ne želimo ili ne smijemo otvarati zbog sebe i svijeta koji sudi po svojim mjerilima . Pokušamo li analizirati sebe moramo doći do samog dna kako bi se oslobodili svih pritisaka iz djetinjstva.  Ali to „dno” nije hladna činjenica, niti puki skup uspomena koje treba racionalno složiti kao slagalicu. To je prostor gde se činjenice prepliću sa osjećajima koje tada nismo mogli razumjeti, niti podnijeti. Dijete ne pamti događaj kao dio svoje prošlosti  – ono pamti što ga je boljelo, tko ga je omalovažavao, čiju nježnost je osjetilo kao i surovosti doma ili škole koju je osjetilo.  Kad odrastemo, a da pri tome nismo  "otključali " taj svoj dio , oslobodili i racionalizirali sve te traume iz djetinjstva ostajemo kao odrasla osoba s dušom usamljenog ili napaćenog djeteta , osjetljivi na druge, sretne ljude i njihove sretnije sud...
Read more »