POZNAJEMO LI SVOJA DJETINJSTVA
Zašto smo sebi pa i drugima , čak i onima najbližima --tajna ?
Sva naša tajnovitost leži u psihičkim dramama našeg djetinjstva koje ne želimo ili ne smijemo otvarati zbog sebe i svijeta koji sudi po svojim mjerilima .
Pokušamo li analizirati sebe moramo doći do samog dna kako bi se oslobodili svih pritisaka iz djetinjstva.
Ali to „dno” nije hladna činjenica, niti puki skup uspomena koje treba racionalno složiti kao slagalicu. To je prostor gde se činjenice prepliću sa osjećajima koje tada nismo mogli razumjeti, niti podnijeti. Dijete ne pamti događaj kao dio svoje prošlosti – ono pamti što ga je boljelo, tko ga je omalovažavao, čiju nježnost je osjetilo kao i surovosti doma ili škole koju je osjetilo.
Kad odrastemo, a da pri tome nismo "otključali" taj svoj dio , oslobodili i racionalizirali sve te traume iz djetinjstva ostajemo kao odrasla osoba s dušom usamljenog ili napaćenog djeteta , osjetljivi na druge, sretne ljude i njihove sretnije sudbine.
Tek kad se oslobodimo onoga "ja" koje upravlja s nama od djetinjstva postajemo sloboddna osoba koja prihvaća druge osobe ravnopravno kao i oni nas "bivše drugačije " a slične svima .
za sve su kriva naša djetinjstva po Freudu
OdgovoriIzbrišiOdličan post. Često se ne želimo baviti svojom prošlošću, nego guramo naprijed ka boljemu. Djetinjstvo nas je itekako označilo i postavilo nekakvo temelje za dalje na kojem dalje gradimo ili ispravljamo ako znamo kako.
OdgovoriIzbrišiUvijek ispravljati kad god možemo, jer život nas treba ne kao enigme, nego kao ljude otvorenog srca
IzbrišiAutor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiDa ti pravo kažem nisam ja neki veliki pobornik Freuda iako ima i istine u njegovom naukovanju.
OdgovoriIzbrišiMi ljudi smo stvarno zagonetka ne samo drugima već i samom sebi. To je ono najgore. Djetinjstvo sigurno utječe na odrastanje ali ovisi i o tome kakvog smo inače karaktera...kako ćemo se nositi s životnim izazovima i problemima...tako na pr. neki će postati ubojice, neki psihički bolesnici, neki pravi sretnici i dobričine, pa i naivci itd. i sl.
Upravo tako, ali se balasta prošlosti moramo riješiti ako nas "guši" u odraslim godinma.
IzbrišiJa sam se puno balasta riješila iz svoje prošlosti, jedino mi ostala FM (fibromialgija) kronična bolest s to se borim kako znam, nije za vidjeti ali ne želim jo nikome:((
OdgovoriIzbrišiPovremeno vidim neke slike iz djetinjstva al nisam ih još uspjela detaljno dešifrirati.
OdgovoriIzbrišiOpćenito, taj koncept jastva kriv je za mnogo toga; što smo dalje od prirode i bliži nekom tehnološkom napretku, to smo uvjereniji u svoju posebnost i vrijednost nauštrb spoznaje o jednobitnosti svemira i važnosti uticanja tom velikom oceanu bitka. Bit će da klatno mora stići na posve drugu stranu pa da bismo opet mogli uživati sposobnost samospoznaje kao konačnu vrlinu. Da, otpočetka nas uče krivo; čak na pijedestale kasnije uzdižu kolektivitete koji nam trebaju predstavljati konačni cilj i svrhu... kako pogrešno.
OdgovoriIzbrišiNama je kad smo imali novca više pomogao naš Južnokoreanac Shin masažama i apunkturom više nego što bi to ikad mogli sati psihoterapije, uvjeren sam, mada ne sporim da je Freud imao dobar instikt u kojem smjeru treba također istraživati, pohvalno je i što su ga učenici, uključujući i Lou Andreas Salome očito prevazišli.
OdgovoriIzbrišiO Koreanac i psihoterapeut otvaraju čakru - ako znaju znanje, oboje uspijevaju
OdgovoriIzbrišiA koliko ljudi proživi cijeli svoj život, noseći svoje traume, djetinje, kao da su mu najvrjednije blago i uteg, u jednom, nikada se ne uspiju razviti ni ostvariti svoje potencijale
OdgovoriIzbriši