Pod nebom smo dvoje nad kojima je
ponekad grmjelo ,uz maglu i kišu
vodotoke stvaralo
a ja sam čekajuć te
i sušila se i u prah pretvarala
Ali kako da jedno bez drugoga živimo,
kad bi bez mene i tvoje poslanje b ilo uzaludno:
vode bi jalovo isparile,
rijeke se slile i u ponornici nestale.
ne mogu biti sama, strah me vjetra
koji bi me u prah razneseni pretvorio
Srećom, u sitnom zrnu pšenice nađosmo se —
koje bez mene i bez tebe
nikad ne bi proklijalo,
niti u kruh izraslo.
Metaforična poruka, ali, grafički neoprostivo loša...Treba biti vertikalni upis....Žao mi je
OdgovoriIzbrišiAko kod tog dizajna ne može drukčije, ja bih stavljao kose crte umjesto novih redova. Inače danas mi samo površnosti idu, ne i dublja ufuravanja...
OdgovoriIzbrišiLijepo a moram ti reči da se i ja bojim vjetra kad ono grdo zapuše
OdgovoriIzbrišiTotalno sam out of all ...
OdgovoriIzbriši