Pod nebom smo dvoje nad kojima je
ponekad grmjelo ,uz maglu i kišu
vodotoke stvaralo
a ja sam čekajuć te
i sušila se i u prah pretvarala
Ali kako da jedno bez drugoga živimo,
kad bi bez mene i tvoje poslanje b ilo uzaludno:
vode bi jalovo isparile,
rijeke se slile i u ponornici nestale.
ne mogu biti sama, strah me vjetra
koji bi me u prah razneseni pretvorio
Srećom, u sitnom zrnu pšenice nađosmo se —
koje bez mene i bez tebe
nikad ne bi proklijalo,
niti u kruh izraslo.
Metaforična poruka, ali, grafički neoprostivo loša...Treba biti vertikalni upis....Žao mi je
OdgovoriIzbriši