Točka na kraju dana

 U petak sam znala, da se obitelj ( veći dio ) skuplja u nedjelju za ručkom, ali nisam znala, da u subotu zbog državnog praznika baš ništa neće raditi . Jutros, u nedjelju baš ništa nije radilo osim pekarnice u krugu KBC-a. Ne da sam bila razočarana sobom i svojim neznanje o vezanim neradnim danima, nego bijesna a o bijesu pisati neću. 

Izvadili smo iz frizera sve što se meso zove , povrća sam imala , kruh svježi je jedini bingo danas  tako da je ručak bio ipak sjajna improvizacija sa svim dodacima nekoliko salata uz trti vrste pečenog različitog mesa. Dan polusunčan s maestralom i izdržalo se nekako . Perilicu suđa nemam tako da znate....vikendica je selo tako da boravimo u nekom prošlom vremenu kada su ruke bile vrijedni dio žene. Ok ?

Slike su mi bez veze : raskošna bugenvilija je napravila tepih ispred balkona , takoma cvijet u grozdovima prekrasan, male pomice rastu kako mogu , a na zadnjoj slici su mladi, neprskani listovi vinove loze koje sam nabrala da napravim grčke sarmice kakve sam probala u Ateni - recept našla na Jubitubi i startam sutra .

Ovo malo žuto je iznenađenje: limunčić skriven među granama koje cvjetaju za nove limune - ubrala sam ga ali ga neću koristiti neka bude kao suvenir prošlih plodova. 

Raspisala sam se i naradila sam se i malo mi je puno dosta.