TUGA od BLOGA

 


Nezadovoljna sam ( reći ćete koga briga ) znam , nije ovo što imamo i gdje smo svi priželjkivali : neki su očito zadovoljni vidim po načinu kako komuniciraju oni rijetki s velike liste na blogu @Vjetra - pogledajte koliko ih je pro forma prijavljenih a pišu tek nekolicina. 
Napravit' ću pauzu - neću pisati , tek poneki smisleni komentar na smisleni tekst ću ostavljati

Pozdravljam vas 


Primjedbe

  1. Razočarana sam : znam da svatko piše kako želi i hoće, ali----to nije to !

    OdgovoriIzbriši
  2. Nisam ni ja zadovoljan, ali barem nema gadljivih kvazipolemika s nacionalističkom Macho bagrom i njihovim vjernim ženskim priljepcima...

    OdgovoriIzbriši
  3. Kod vjetra ima svega i svašta ali da znaš da mu je ono sve uzalud, jer nitko ne piše.
    Piše nas jakooo malo, ljudi se drže one liste ko pijanac plota umjesto da bi išli u posjetu na drugi način.
    Ti piši dalje, ja te volim čitat i uvijek ču ti doči.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Dal so na tanjuru ljute papričice ili feferoni tvoji?

      Izbriši
    2. Jesu, moji ubrani feferoni...........@VJETAR je učinio najbolje što je mogao : ima popis svih do kojih je mogao doći starih i nekih novih blogera od kojih samo nekolicina piše ( pisanje je relativizirano )

      Izbriši
  4. Popus je velik, a trud omanji... Bitno je da se ne raspemo još dalje i više od ovoga... Pozdrav ostavljam... :)

    OdgovoriIzbriši
  5. Malo sam gruntao, pa shvatio da ti imam potrebu napisati još i ovo. Nikada nisam imao potrebu na blogu previše stajati na žici i gledati tko što piše ako ne bih na to odgovarao tako da pokušam razgovarati o temi – a ne o osobi koja piše (i ne mislim pri tome nipošto niti na tebe, ali znaš već na koga mislim, i mislim da je to bilo onako, pomalo starački – kao što bakice nalakćene stoje na prozorima i gledaju tko prolazi cestom). Svatko od nas ima svoje motive, pa i strahove; ja nemam potrebe biti higijeničar niti smatram da će društveni moral ili poredak biti ugroženi uslijed toga što netko napiše na blogu, a i tvoj poriv da napišeš ovaj post posve je legitiman i dapače – smatram ga plemenitim, jer poziva na bolju, jaču i dosljedniju kreaciju svih.

    Ne možemo, međutim, moje je mišljenje, previše utjecati na druge ljude – osim kroz sebe. Mi smo jedino što se može mijenjati; dakle – samo o nama ovisi kako će izgledati blog, i da li ćemo moguće svojim primjerom utjecati na ostale, čak i u tom nekom pozitivnom smislu; da se piše, objavljuje, razgovara. Baš zbog te pozitivne energije i toga jer si tisuću puta prešla preko svega i svačega samo da se blog održi, najviše te i cijenim.

    Moj tempo je i prije bio jedan do dva posta tjedno; teško da bih i ovdje mogao biti agilniji i brži; jednostavno nemam u životu više vremena za blog. Da mi onaj blog s naslovnicom i anketom fali; to je istina; ali i ovdje ima nekolicina ljudi koji se zaista trude i kojima treba skinuti kapu.

    Ništa, pisati i samo pisati; to je jedino što nam ostaje. Žao mi je da ovdje nema još nekih ljudi koji su jednostavno nestali nakon gašenja bloga; s nekima imam čak i kontakt, pa su im se u životu u međuvremenu desile neke druge stvari i tako... Jednostavno, ljudi koji su odustali blogali su iz nekih drugih poriva koji su očito uključivali duženje a ne samo pisanje... Treba i to uvažiti i ne mislim baš nikoga zbog toga pozivati na red; iako sam stoput pisao da ja pripadam u ove posljednje, one sa skribomanskim poremećajem... i zato mi je blog još i danas fantastično mjesto na kojem legitimno mogu očekivati da će moje rečenice, ma kakve god bile – netko uopće čitati....

    Dakle, pisati i pisati; samo o nama ovisi kakav će biti blog. Vrtjeti glavom nad drugima, rijetko je kad – ili nikada – polučilo kakav rezultat.

    Pozdrav i naklon ti ostavljam, u nadi da ćemo ovo mjesto nas nekoliko održati živim.

    To je ono što ne umijem do kraja objasniti, ali mi se nekako – barem u ovom času - čini prilično važnim.
    :)))

    OdgovoriIzbriši
  6. Još samo ovo; znaš da ja kad se zalaufam imam toga za reći :))). Elem, vjerujem da kod mnogih od ovih kojih "nema" psihologija ide u ovom smjeru: ono tamo, blog.hr, već nas je pomalo izmorilo, i sad smo našli neke druge stvari, pa i sam sebe ponekad znam uhvatiti kako mislim o tome da nema bloga niti mene na njemu, a da to i nije toliko lše jer sam negdje drugdje. No, ne može to trajati vječno; uvjeren sam da je blogerski virus toliko snažan da prije ili kasnije mora opet proklijati u mnogima :)). Vrijeme će pokazati je li taj moj štiklec ispravan....

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. moram naglasiti, da između pisanja i "pisanja" postoji ogromna razlika sa zajedničkim nazivnikom : svatkp po svojoj volji i mogućnosti ". Možda sam "izbrušene" kritičnosti ,ali ovdje, s tvog spiska su svi novopridošli, euforični na samom početku , da bi se broj sveo na prste jedne ruke među kojima neki bilo kakav upis smatraju postignućem. KRIVA sam @Vjetre i očito jako selektivna, ali iskreno nedostaju mi čak i oni, s kojima nisi bio "paralelan" jer i na ubode postoje odgovori, a samo odgovori komentarima stvaraju dinamiku. Jako cijenim prisustvo onih mislećih , manje onih "slikovnih"....Zahvaljujem na riječima razumijevanja

      Izbriši
  7. Žao mi je što nisam stigla komentirati pse. Jako sam potresena. Podupirem stav Luke Omana na TV-u. Luka je predsjednik udruge za zaštitu životinja.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bils sam osupnuta i vrlo ljuta pa pomalo neugodna jer sam rekla da je smrt vlasnika uginilih pasa dala život spašenima....Hvala ti -Zato sam jutros makla pst dda me ne osude "čistunci" i moju glavu stave na panj

      Izbriši
    2. Morala sam maknuti post : navijala sam za žive pse i nije mi stalo do pogibije čovjeka koji ih je skupljao u svojoj kućici gledajući kako ugibaju od gladi i bolesti

      Izbriši
  8. Večerni pozdrav Tebi i OPROSTI i BEZ ZAMERE ako sam u komentaru gore previše rekla...

    OdgovoriIzbriši
  9. Ti počela i poeziju preskakati, ma lista ne vrijedi, kažem ti ja, vjerojatno zaposlili nekog s bloga haer s iskustvom upropaštavanja bloga ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ma žalost ( ostavila sam ti link koji mi se i sad otvorio ) ne mogu iz tehn. razloga

      Izbriši
  10. Dobro je to @Vjetar dopuhao, stvar je u nama koliko ćemo i čega doprinjeti. Nisam svaki dan bio ni na umrlom blog.hr.

    OdgovoriIzbriši
  11. Ne sekiram se oko toga što se malo piše, i sama pišem samo kad imam inspiraciju, ne da mi se pisati toliko da nešto napišem, nema mi to smisla, radije napišem neki tekst s kojim sam zadovoljna u par mjeseci nego nešto s čim nisam zadovoljna, svako malo. Zato stalno ističem starije postove,a čitam i komentiram koliko stignem, jedino me malo nervira što kasni lista za čitanje pa neke postove skoro ni ne primijetim. Blog mi je razonoda i ne mislim se nervirati radi njega.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne nerviram se , nego sam nezadovoljna "unutrašnjom" strukturom bloga. Svaki dan objavljivati je iritantno pogotovo ako su postovi tipa :ja sam tu "

      Izbriši
  12. Ja pišem svaki dan, jer imam inspiraciju i nije to Blog.hr nego Blogger.com...
    Još nešto...sve tuje blogere razumijem, jer imaju gogle translate kao ja, tako da mi nije problem.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

.....BIJEG IZ BLOGERSKG SIROTIŠTA

BONACA U PORTU