INSERT

 






Provlačim rukom kroz zrak i milujem ga...
Za mene je sve što će mi se dogoditi svejedno jer sam davno uvidio, da je svaki život tu da se odvoji od jutra, 
da prođe kroz večer
da u ponoć pogleda u zvijezde i da kroz njega 
teku potoci i zraci mjesečine

M.Crnjanski: Seobe


Primjedbe

  1. Čak i onih koji poznaju opus velikog srpskog književnika ---NEMA , a strani komentatori ionako pojma nemaju , ali svi pismeni znaju pronaći smisao između citiranih riječi..........GDJE JE STARI BLOG I ONI KOJI ZNAJU PISATI SVOJA RAZMIŠLJANJA ???

    OdgovoriIzbriši
  2. „Ima seoba. Smrti nema.“
    LP, Vesna

    OdgovoriIzbriši
  3. Nietzscheovo vječno vraćanje jednakog, kao da sam baš ovog Crnjanskog već negdje tako komentirao praveći se pametan

    OdgovoriIzbriši
  4. Mnogi su veliki umovi stigli do tog mjesta; mjesta na kojem se jasno nazire svemir kao krug; možda je naše poslanje samo u tome da još jednom opravdamo veliki plan i svojim iskakanjem u samobitnost i odvojenost potvrdimo staru spoznaju o tome da je sve jedno i da sve u jedno vraća. Umrijeti da bi se živjelo u tom smislu ne znači odricanje sebe nego potvrdu smisla; ostvarenje velikog duha pobratimstava i jednobitnosti; smiraj i puninu :).

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

.....BIJEG IZ BLOGERSKG SIROTIŠTA

TUGA od BLOGA

MANJE JE VIŠE