JEDNA TEŠKA TEMA

 Između života istine i života u laži je tanka crta i nepremostiv jaz samo onda, kada dovoljno osviješteni odlučimo biti statični i pomireni s onim, što zovemo sudbina

Prihvatiti spoznaju da smo godinama, pa čak i desetljećima, živjeli u zabludi iznimno je bolno.

Zbog toga postanemo "tražitelji" surovi prema svijetu i vrlo samokritični sebi. Kažnjavamo SEBE doslovno preispitivanjem prošlosti koja nas je dovela u ovo stanje u kojem jesmo i to bez šanse, da vratimo "sat unazad".. Naša vlastitu povijest postaje sukrivac vlastitog života i ponašanja. Postajemo svjesni da su mnoge naše navike i uvjerenja zapravo bili tuđi programi koje smo slijepo pratili, jer drugog izbora nismo imali.
Najteži dio tog buđenja nije gubitak starih iluzija, već odnos s ljudima koje volimo.
Shvatiti ,da si živio u laži je teško, ali gledati obitelj i prijatelje kako i dalje žive u njoj donosi posebnu vrstu tereta. Kada se izdvojite iz mase i počnete razmišljati svojom glavom, okolina vas često ne razumije. Zato je put istine u početku neugodan i duboko usamljen. Gubite zajednički jezik s onima koji još nisu spremni progledati.

Kada prestanete biti žrtva tuđih laži, postajete istinski gospodar svog života. Više ne dopuštate da drugi odlučuju što je za vas dobro, što trebate misliti i kako trebate živjeti. Možda je taj put strm i izoliran, ali to je jedini put koji vodi do stvarne slobode i mira sa samim sobom.
Ali iskustveno : promatrajući svijet oko sebe mi se i dalje uvlačimo kao pu u svoju kućicu nespremi - jer, strmina spomenuta u odlomku je u nekim godinama i preveć strma i previše opasna