PSIHIČKI NESTABILNE OSOBE
Danas su društvene mreže savršeno isklesane. Čini se da svi imaju savršen život: sređene odnose, pozitivne misli i radost bez ikakvog traga brige. Međutim, netko tko se čini sigurnim u sebe često će nositi najučinkovitiju masku. Kao da su stekli sposobnost kamuflaže boli, nesigurnosti i unutarnjeg kaosa – čini se da imaju stabilnost koju zapravo ne posjeduju.
Prvi pokazatelj da nešto nedostaje često je izbjegavanje odgovornosti. Kada netko tvrdi da nikada nije kriv i uvijek nađe drugoga za kritiziranje, to je crvena zastavica. Umjesto da priznaju grešku, uzrok pripisuju drugim ili uznemirenim energijama. Oni koji su odgovorni podložni su greškama. Oni nepredvidivi – napadaju-
više nego u realnom životu upravo na društvenim mrežama ( blogovima i fesju ) upoznajemo ljude na dva načina :
1. ili su svi lijepi ( AI pomaže mnogima da se uljepšaju ) , sređeni, nasmiješeni i sretni
2. ili su žrtve svoje sudbine pa su bolesni, ostavljeni, prevareni ,sami i nezadovoljni sa svime oko sebe
Zbližiti se -biti frend -s takvima , suosjećati i asimilirati u sebe njihovu negativnu energiju s kojom zrače se ne isplati - ne pomažemo ni sa čim , ali smo umorni od takvih osoba.
Odabir je na nama kao i istina, da svojim ponašanjem prema takvima ne činimo ni dobro ni loše djelo - samo se moramo udaljiti od toksičnih odnosa na vrijeme.
Malo stručnog razmišljanja o ljudima oko nas
OdgovoriIzbrišiNe slažem se s napisanim, ljudi znaju biti govna tako da je umijeće danas ostati i psihički i emotivno stabilan. Ljudi koji govore da su im drugi krivi, to znači da su ih duboko povrijedili i bacili u stanje nemira. Svi mi griješimo, svi smo mi ljudi, no nažalost ima puno emotivno zakinutih ljudi koji se odnose prema drugima kako ne bi trebali. Ja više takve krivim nego ove koji su postali nestabilni. Također, vjerujem da se ljudi oporavljaju, transformiraju, mijenjaju dok god imaju snage i razloga za to. Takvi ljudi nikako ne bi trebali biti ostavljeni sami, jer očajnički trebaju svijetlu točku u životu. A ljudi nikako da shvate koju moć imaju. Kako mogu skršiti nekoga, isto tako mogu nekoga i podići. Stvar je samo koliko je tko čovjek. Je, dok su ljudi u lošem stanju to može biti iscrpljujuće za druge, ali to stanje neće uvijek trajati, potrebno je vrijeme da se ljudi oporave, a dužina oporavka ovisi o tome koliko imaju svoje ljude oko sebe. Ljudi trebaju druge ljude. Ostave li ranjene da se sami nose sa svojim teretom, taj teret bi za njih mogao postati još teži. Treba biti čovjek čovjeku, a ne sebično govno. Svaki teret je lakši kada se podijeli.
OdgovoriIzbrišiSVE je točno što si napisala i ma koliko se ne slagala sa mnom mislimo isto. Ovaj moj tekst je skicirano stanje KAKO se predstavljamo javnosti koja nas NE pozna i ne zna što u životnim trenucima nas boli....
OdgovoriIzbrišiDrago mi je da mislimo isto.
OdgovoriIzbrišiSvijet oko nas prepun je slabosti; najčešće se ona opravdava i nosi naokolo pod krinkom snage i autentičnosti. Nekad mi se čini da bi živjeti bez drugih ljudi bilo posve dobro... samo kada bi bilo moguće.
OdgovoriIzbrišiUpravo tako
OdgovoriIzbriši