OGORČENI POST

danas sam pročtala a sad vidjela u tv dnevniku slučaj majke iz Zagreba koja ima psihički bolesnog sina od prvih godina rođena do sadašnjih 15 koliko ih ima koji je vrlo nasilan, koji hoda s nožem u ruci, koji se tuče i ranjava, nestaje iz obiteljskog doma bez objašenjenja.. Sve je ovo dio prestrašne obiteljske situacije u kojoj, osim njega postoji i stariji brat i dvije mlađe sestre nad kojima, kao i nad roditeljima dječak vrši nasilje , ne pohađa specijalni školu, bude u bolnici tjedan dana i onda bude pušten na kućnu "slobodu" koja je samo njegova ali ne i obiteljska. Pišem ovo prilično ljuta na društvo koje zaista ne vodi računa o psihičko bolesnoj djeci koja su ostavljena ulici , jer obitelj s takvima ne može baš ništa. Ovaj, o kojem je riječ, je prošli tjedan u parku napao nožem drugog dječaka i po izjavi majke, skoro ga ugušio da ona nije ovoga drugoga spašavala od svog nasilnog sina. Duboko sam uvjerena zbog posla kojega radim, da socijalna skrb NE radi dobro, ako ne i ništa korisno. Isto tako dvojim , da Dječja psihijatra u Kukuljevićevoj isključivo se bazira na lijekove i roditelje koji moraju ( a ne mogu uvijek ) voditi brigu o svom bolesnom članu obitelji. Sjetite se slučaja lani u školi na Prečkom : 19 godišnjak je počinio zločin na putu k dnevnoj bolnici ! Pitam se, koliko takve psihički bolesne djece hoda ulicama bez kontrole roditelja koji su nemoćni i socijalnih službe koja definitivno je izgubila svoju terensku svrhu kontrole