danas sam pročtala a sad vidjela u tv dnevniku slučaj majke iz Zagreba koja ima psihički bolesnog sina od prvih godina rođena do sadašnjih 15 koliko ih ima koji je vrlo nasilan, koji hoda s nožem u ruci, koji se tuče i ranjava, nestaje iz obiteljskog doma bez objašenjenja..
Sve je ovo dio prestrašne obiteljske situacije u kojoj, osim njega postoji i stariji brat i dvije mlađe sestre nad kojima, kao i nad roditeljima dječak vrši nasilje , ne pohađa specijalni školu, bude u bolnici tjedan dana i onda bude pušten na kućnu "slobodu" koja je samo njegova ali ne i obiteljska.
Pišem ovo prilično ljuta na društvo koje zaista ne vodi računa o psihičko bolesnoj djeci koja su ostavljena ulici , jer obitelj s takvima ne može baš ništa.
Ovaj, o kojem je riječ, je prošli tjedan u parku napao nožem drugog dječaka i po izjavi majke, skoro ga ugušio da ona nije ovoga drugoga spašavala od svog nasilnog sina.
Duboko sam uvjerena zbog posla kojega radim, da socijalna skrb NE radi dobro, ako ne i ništa korisno. Isto tako dvojim , da Dječja psihijatra u Kukuljevićevoj isključivo se bazira na lijekove i roditelje koji moraju ( a ne mogu uvijek ) voditi brigu o svom bolesnom članu obitelji.
Sjetite se slučaja lani u školi na Prečkom : 19 godišnjak je počinio zločin na putu k dnevnoj bolnici !
Pitam se, koliko takve psihički bolesne djece hoda ulicama bez kontrole roditelja koji su nemoćni i socijalnih službe koja definitivno je izgubila svoju terensku svrhu kontrole
Ustanove za pomoć psihičko bolesnoj djeci kao da ne postoje........a ima ih
OdgovoriIzbrišiO bože pa što se to dešava??? Svaki dan slične stvari čitam ili slušam...užas:(((
OdgovoriIzbrišiBadava nam da se zgražamo i ljutimo kada sami ništa ne možemo učiniti, a društvo nije sposobno nositi se s takvim problemima.
OdgovoriIzbrišiVeć sam komentirao dok sam još radio u školi, ima u službama onih koji rješavaju i nerješivo, neka činovnička budaletina je u isti prvi razred uputila Rusa i Ukrajinca i djeca su se stalno kačila, s tim da je Rus simpatizirao Ukrajince, Ukrajinac Ruse, i kod nas je nemoguća situacija sa stalnom sigurnostom prijetnjom za sve, riješena, uz angažman školske stručnjakinje i razrednice, a neke službe jednostavno ne rade posao i vrlo bi jednostavno bilo ustvrditi tko je to tamo ili nesposoban, ili nemoćan pa mu treba netko sposobniji pomoći...
OdgovoriIzbrišiDnevne bolnice okupljaju slične pacijente da bi sami sebi pomogli. Služe kao ispovjedaonica pacijenata u nadi da će netko od pacijenata imati nešto pametno za reći. Psihijatri nemaju rješenja za bolesne jer ne razumiju bolest kao bolest, samo ju suzbijaju lijekovima. Znaju koji kemijski procesi se dešavaju, koje su posljedice i simptomi, ali rješenja zaista nemaju. Bolesni se sami liječe tako da se sami skockaju u glavi.
OdgovoriIzbrišiJa trenutno idem u Dnevnu bolnicu i Vrapču i pomoć je ogromna, to je cijeli tim psihologa, psihijatara, soc.radnika, radnih terapeuta koji ozbiljno rade svoj posao. A grupa mi je sjajna.
IzbrišiDrago mi je da si zadovoljna : ti s ipak velika i pametna cura koja zna što i zašto radi to što radi. Ova obitelj je nesretna
Izbriši