USAMLJENOST kao stil života

 Suvremeni čovjek hoda kroz mnoštvo kao kroz maglu.

Okružen glasovima, a gladan glasa.
Dodirnut ramenima prolaznika, a netaknut u duši.

On je naučio da govori, a zaboravio da kaže.
Naučio je da sluša, a da nikog ne čuje.
Njegovi razgovori su mostovi od papira —
prelaze se lako, ali nikuda ne vode.

Boji se blizine koja razotkriva,
i samoće koja ga razgolićuje.
Zato bira sredinu:
dovoljno ljudi da ne bude sam,
dovoljno površine da ne bude viđen.

U toj tihoj trgovini prisutnošću,
on svakog dana potpisuje isti ugovor:
da ostane nedodirnut,
a da ne izgleda napušten.

I tako nastaje čudo našeg doba —
čovjek koji je uvijek među drugima,
a nikada ni sa kim.